Jesi li u drama trokutu?

Prema transakcijskoj analizi, svaki puta kada ljudi igraju igre, ulaze u jednu od uloga: progonitelj, spasitelj ili žrtva.

Progonitelj – onaj koji omalovažava druge ljude i prezire ih. Smatra da su drugi ljudi „ispod njega“, da nisu OK.

Spasitelj – smatra sa su drugi „ispod njega“ i da nekako nisu OK. Nudi im svoju pomoć iz superiorne pozicije. Smatra „ja moram pomoći drugima jer oni nisu u stanju pomoći samima sebi“.

Žrtva – smatra da je inferiorna i da ona nije OK. Ponekad će tražiti Progonitelja da ju omalovažava, a ponekad Spasitelja da joj potvrdi uvjerenje „ne mogu sam/a“.

Kako prepoznati Progonitelja?

  • Otvoreno napada Žrtvu.
  • Verbalno je nasilan, a ponekad i fizički.
  • Koristi rečenice poput „Ne mogu vjerovati, zar je moguće da si tako naivan?“, „Kako to ne znaš?“, „Je li moguće da nisi to vidjela?“, „Moja je dužnost naučiti ga kako se treba ponašati.“ i slično.

Kako prepoznati Spasitelja?

  • Pomaže bez da se to od njega tražilo.
  • Pomaže iako su drugi rekli da nije potrebno i odbili pomoć, on ustraje.
  • Često učini i više od pola posla umjesto drugih.
  • Koristi rečenice poput „Samo ti pokušavam pomoći.“, „Nemoj ti, ja ću.“ i slično.

Kako prepoznati Žrtvu?

  • Više vremena provodi u jadanju kako nešto ne može učiniti, nego u traženju mogućnosti i rješenja kako to zaista učiniti.
  • Na ideje kako riješiti situaciju koje drugi nude odgovarat će sa „Da, ali…“ i pronalaziti razloge zašto to rješenje njoj ne bi pomoglo.
  • Koristi rečenice poput „Jadan ja, ništa tu ne mogu.“, „Nikada to neću uspjeti sam.“, „Za mene je to nemoguće.“ i slično.

Kada se ne osjećamo dobro, korisno je zapitati se jesmo li ušli u neku od uloga drama trokuta. Ako osvijestimo da jesmo, možemo odlučiti ne biti dio drama trokuta i odabrati pobjednički trokut umjesto toga.

U pobjedničkom trokutu umjesto progonitelja postajemo asertivni, umjesto spasitelja brižni, a umjesto žrtve ranjivi.

Kako biti asertivan umjesto da budem progonitelj?

  • Koristiti JA poruke i govoriti o sebi.

Kada smo asertivni izražavamo i zadovoljavamo svoje potrebe pazeći pri tome na potrebe drugih. Progonitelj će izražavati i zadovoljavati svoje potrebe na štetu drugih. U komunikaciji s drugima progonitelj će koristiti „TI poruke“ („TI uvijek…“, „Ti nikada…“, „Ti si takav…“, „Da ti nisi takav…“, „Zbog tebe je tako…“ i slično), a asertivan „JA poruke“ („Kada… osjećam se… jer…“, „Meni se čini…“, „Osjećam da…“, „Volio bih…“, „Važno mi je…“).

Kako biti brižan umjesto da budem spasitelj?

  • Poštovati tuđe granice i izbor osobe želi li našu pomoć.

Brižna osoba suosjeća, podržavajuća je i spremna pomoći te pritom poštuje tuđe granice, želje i potrebe. Brižna osoba vjeruje u sposobnost i kapacitete druge osobe da se nosi sa situacijom, a tu je ako može olakšati, ako drugi to zatraži. Spasitelj ne vjeruje u sposobnosti druge osobe da se sama nosi sa situacijom i nameće svoju pomoć (čime šalje poruku „nesposoban si“, „ti to ne možeš“ i slično). Spasitelj će ustrajati čak i kad druga osoba odbije pomoć jer vjeruje da zna i može bolje od te osobe. Brižna osoba će ponuditi pomoć ili dati informaciju što bi se moglo učiniti te će poštovati izbor osobe (želi li ili ne prihvatiti tu pomoć) i pomoći tek ako osoba kojoj se pomaže kaže da to želi.

Kako biti ranjiv umjesto da budem žrtva?

  • Pokazati osjećaje i preuzeti odgovornost za dio koji je pod našom kontrolom.

Ranjivi otkrivaju drugima svoje osjećaje, „slabosti“, strahove, nade, žaljenja i slično, a da pritom zadržavaju aktivnu ulogu u svome životu, svjesni su da su mnoge stvari pod njihovom kontrolom i spremni su preuzeti odgovornost za ono što se događa te mijenjati ono što je pod njihovom kontrolom za promijeniti. Žrtva se žali, traži potvrdu da joj je teško i da se tu ništa ne može (često će na vaša rješenja reći „da, ali…“), osjeća se bespomoćno, ne preuzima odgovornost za stanje u kojem se nalazi nego ga pripisuje drugima i vanjskim okolnostima te ustraje u tome da nad time nema nikakvu kontrolu.

Da bismo izašli iz uloge Žrtve važno je asertivno komunicirati i postaviti granice (reći „ne“ ili „ne želim“, tražiti ono što nam je potrebno, izreći svoje osjećaje…) te aktivno mijenjati ono što je pod našom kontrolom.

„Žrtva zapravo nije toliko bespomoćna koliko se osjeća, Spasitelj baš i ne pomaže, a Progonitelj u stvari nema validnu zamjerku.“

Claude Steiner